Na odlasku s ovoga svijeta u tjelesnom obličju, prilikom uzašašća a nebu, Isus je učenicima povjerio zadatak: ''Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!''

Biblija nas uči da Bog od početka povijesti izabranog naroda ulazi u povijest, ulazi u njegove društvene odnose, u njegovu savjest, u njegov odnos prema samome sebi, prema… Bog ne samo da želi biti dio povijesti čovjeka, dio njegovih odnosa, već želi biti uzor, šablona, uzorak, po kojem će se ti odnosi ravnati i uspoređivati.

U ponedjeljak 1. lipnja u 20 sati u katedrali bit će redovito mjesečno klanjanje za mlade.

Pozivamo Vas sve da zajedno u prigodi svetkovine Duhova, rođendana Crkve, u molitvi pred Presvetim razmatramo i molimo za cijelu Crkvu, napose za našu biskupiju.

Danas je svetkovina Duhova. Njome završava Uskrsni ciklus liturgijskog vremena. Tako Duhove možemo gledati kao svojevrsni zaključak cijelog ovog ciklusa kojem je vrhunac Uskrs. U misi čitamo o silasku Duha Svetog nad apostole. Taj događaj crkvena tradicija drži rođendanom Crkve. Nadahnuće koje su apostoli dobili silaskom Duha Svetoga, njihov prvi javni nastup, u kojem neustrašivo naviještaju da je osuđeni i raspeti Isus uskrsnuo, označava početak djelovanja Crkve u svijetu. Crkva je dakle zajednica koja po nadahnuću Duha Svetoga naviješta Isusovo uskrsnuće i po njemu oslobođenje od grijeha i smrti.

Kao što je Duh Sveti rodio Crkvu, on je na isti način uzdržava kroz cijelu povijest. Zato je važno uočiti sve odrednice koje su dovele do rađanja Crkve kako bismo i mi danas mogli biti njezini dionici i sugraditelji – baš kao nekoć prvi apostoli.

Događaj Duhova nije bila neka iznenadna čarolija Duha bez ljudske suradnje i bez ikakvih preduvjeta. Bio je to naprotiv snažan biblijski događaj novosti koji se dogodio onda kada je zajednica učenika za njega u vjeri dovoljno sazrela.

Odlomak Lukina evanđelja kojeg čitamo u misi  3. vazmene nedjelje donosi nam susret zbunjenih i prestrašenih učenika s Uskrslim Isusom. Isus umiruje prestrašene učenike. Poziva ih da otvore svoja srca. Da pogledaju njegove rane na rukama i nogama.

Tumači im kako se na njemu proroštva ispunjaju. Sve to, njegova žrtva, smrt i uskrsnuće, trebali su se dogoditi. I to je zapisano u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima.

Bog ispunjava svoja obećanja. I oni su tomu svjedoci.

Iskustvo ispunjenja Božjih obećanja treba biti podloga za vjeru u budućnost, za nadu. To je radosna vijest: u imenu Isusovu naviješta se obraćenje i oproštenje grijeha svim narodima. Ime Isusovo temelj je novoga svijeta, nove nade da grijeh i smrt nisu više zapreka čovjeku da doživi istinsku radost života.

Slavimo Uskrs.

Za nas kršćane Uskrs je temeljna istina vjere, najveći događaj u cijeloj povijesti.

Uskrs je zato najveći blagdan koji slavimo – vrhunac crkvenih liturgijskih slavlja.

Uskrs je pobjeda.

To je pobjeda Onoga koji je na Veliki petak bio tako ponižen, do kraja obezvrijeđen u svom božanskom i ljudskom dostojanstvu. To je njegova pobjeda i pobjeda svega onoga što je on naučavao, činio i za što se zalagao.

To je pobjeda ljubavi nad mržnjom, istine nad laži, iskrenosti nad dvoličnim spletkarenjima, poštenja nad nepravdom, žrtve nad pohlepom.

Uskrs je pobjeda križa nad litostrotosom, Ivana nad Herodom, Nikodema nad Kajfom i Anom, Zakeja nad onim koji preziru carinike i grješnike.

Uskrs je pobjeda pastira nad svećenicima, ribara nad pismoznancima, obraćenih carinika nad tvrdim farizejima, slijepog Bartimeja nad onima koji su ga ušutkivali, carinika koji u dnu hrama moli smilovanje nad farizejem koji se u prvom redu pred Bogom hvali.

Uskrs je pobjeda krotkih, siromašnih duhom, mirotvoraca, onih koji su milosrdna srca, koji su progonjeni radi pravednosti.

To je pobjeda zrna koji trune radi da bi rodilo novi život, pobjeda drugog okrenutog obraza, sedamdeset puta sedmog oproštenja.

Pobjeda udovičinog novčića nad svim zlatnicima, koje su bacali oni u kićenim haljinama i teatralnim pozama.

Uskrs je pobjeda Božje upornosti da se čovjeku približi unatoč ljudskim bježanjima i protivljenjima. 

Vijest o Uskrsu dogodila se na grobu: tamo gdje je čovjek najmanji, najslabiji. Gdje osjeća svu tjeskobu i krhkost vlastitog postojanja. Gdje očajno treba nekoga da ga izbavi – upravo tu dogodila se najveća vijest koju ljudsko uho može čuti. A to je: Tražite Raspetoga? Nije ovdje! Živ je! Uskrsnuo je! Ne tražite života među mrtvima!

Da bismo osobno doživjeli Uskrs također nam valja znati:

Uskrs nije religijska ideja. Nije rezultat logičkog umovanja. Nije to niti samo povijesna činjenica. Uskrs je više od toga: To je susret – susret s Uskrsnulim Isusom Kristom.

Iskustvo Uskrsa nisu doživjeli niti najpametniji, niti najbogatiji, niti najumješniji i najsnalažljiviji. Doživjeli su ga najvjerniji, oni koji nisu gubili nadu – koji su se nadali protiv svake nade.

Uskrs mogu doživjeti oni koji ostaju vjerni i u smrti – baš poput Isusa. Samo potpuna vjernost Bogu dovodi do iskustva Uskrsa u kojem pucaju sve ljuske što ograničavaju naše ovozemno postojanje.

Sretan Vam Uskrs!